[English] [Početak] [Uvod] [Popis pjesama] [Festival] [Recepti] [FAQ] [Zasluge] [Pošta]
Valid XHTML 1.0!

Uvod

Dalmacija ima bogatu i dugu glazbenu tradiciju. Glazba je tipično Mediteranska i često jako podsjeća na primorsku talijansku, španjolsku ili portugalsku glazbu u temperamentu i strukturi. Ono što je razlikuje od njih, su isključivo vokalno pjevane (a capella) pjesme, koje pjevaju sastavi od pet do osam muških članova - "klape" - klapske pjesme.

Glazbenu tradiciju sastavljaju plesovi, instrumentalna, i prije svega vokalna glazba. Zbog njezine nevjerovatnog bogastva, ona je služila kao inspiracija za nove oblike glazbe, kao opera (Jakov Gotovac, Ero s onoga svijeta), opereta (Franz von Suppe, Des Matrosen Heimkehr i Ivo Tijardović, Mala Floramye) i konačno, popularnu glazbu. Zadnjih desetlijeća, skladatelji i folkloristi-muzikolozi uložili su veliki napor u očuvanju originalne, tradicionalne glazbe.

Plesovi i instrumentalna glazba

Plesovi variiraju od jednostavnih kola u unutrašnjosti, do puno kompeksnijih primorskih urbanih plesova. Oni su popraćeni instrumentalnom ili kombiniranom instrumentalno-vokalnom glazbom. Najuobičajniji instrument su gusle (gudalo s jednom strunom) u unutrašnjosti i mandolina u primorju.

Vokalna glazba

Najistaknutiji segment dalmatinske kulture je dakako njezina vokalna glazba. Kad pričamo o njoj, prvenstveno mislimo na urbanu glazbu, koja je puno poznatija i očuvanija nego ne toliko atraktivna, i često disonantna glazba iz unutrašnjosti.

Dalmatinske klapske pjesme

Takozvane dalmatinske klapske pjesme u samoj su srži te glazbe. Klapa u dalmatinskom dijalektu znači društvo ili grupu, dok se u glazbenom smislu odnosi na sastave od pet do osam članova. Tradicionalno, sastav se sastoji isključivo od muških glasova, no u današnje vrijeme mi smo svjedoci izniknuća mnogih mješovitih i ženskih sastava s različitim brojem članova.

Ipak, njihove osnovne karakteristike i istaknutost su, i ostaju, isključivo vokalno harmoničko pjevanje, samo rijetko, diskretno i tiho popraćeno instrumentima. Pjevanje u dionicama, obično četveroglasno, originalno je spontano, izvođeno na uho, a ne slijedeći notne zapise, zato je harmonizacija jednostavna. Duboka pratnja je naglašena većim brojem pjevača, dajući pjesmi više intimniju atmosferu.

Klapske pjesme imaju polagan, slobodan ritam i nerijetko su bez ikakve mjere (libero). Katkad uključuju čak kompleksnije mjere. Pjesme su obično ljubavne pjesme skoro serenadnog oblika, u većini primjera upućene voljenoj djevojci. No, vesele i satiričke pjesme također postoje. Neovisno o temi, one su uvijek u duru.

Zato i nije iznenađujuće da su u očuvanju originalne narodne glazbe skladatelji i muzikolozi-folkloristi uložili većinu njihovog truda baš u taj osobit segment. Zato i je osnovan poseban godišnji festival amaterskog dalmatinskog pjevanja u Omišu - Festival dalmatinske klapske pjesme. Za samo nekoliko godina, festival je izrastao u kulturnu instituciju velikog značenja i ugleda. Pomanjkanje originalnih zapisa i ograničen broj raspoloživih pjesama naveo je skladatelje da napisu kompleksnije harmonizacije postojećim pjesmama, a i mnoge potpuno nove pjesme, još uvijek uvažavajući tradiciju (Ljubo Stipišić - Delmata, Dalmatino povišću pritrujena).

Druge dalmatinske urbane pjesme

Klapske pjesme su najvrijedniji i najistaknutiji dio šire baštine urbane pjesme. Druge urbane dalmatinske pjesme također imaju više manje sve prije spomenute značajke. No one uključuju širi i raznolikiji repertoar pjesama, izvođenih od različitih mješanih, vokano-instrumentalnih sastava. Iz te činjenice izlazi najznačajnja razlika - ritam nije više posve slobodan. Najčešći prateći instrumenti su mandoline.